Kolektivno pamcenje

Bosnjaci su cudni.

Pamcenje im jako kratko traje.

A onda se cude sto im se desava to sto se desava.

Veceras Salim spomenu datum rusenja munare na prijeratnoj dzamiji.

I znate sta… Niko ne zna sa sigurnoscu… Dakle, nesto sto se desilo prije 22 godine, mi nismo zapamtili. Zacudio bih se i ako smo to zapisali. Ali cak i da smo zapisali, mi ne citamo. Tako da je svejedno.

Who cares.

Mi nista ne citamo. Nasa historija govori da smo jako losi u citanju. Nadje se cesto neko ko zapise stvari, ali niko to ne cita…

Rusenje munare u Cerskoj na pocetku rata je jako bitna stvar. Oni su se potrudili da je sruse, posebnim raketama su je gadjali.

Dakle to im je bilo bitno, prvo munara, pa ostalo.

Ali mi se i dalje nismo potrudili da znamo kad se to desilo.

Evo Salim postavlja pitanje, svi gledaju u pitanje ali niko ne odgovara.

Sjetih se nase rasprave i presipanjaiz supljeg u prazno, tad su svi bili inzinjeri, dzematlije, arhitekti, geolozi, doktori,.. svi su znali sve.

Veceras je samo jedan insan odgovorio na Salimov status.

Narod koji ne pamti takve stvari, uvijek dolazi u situaciju da mu se ponavlja jedno te isto. Samo mi nije jasno cudjenje zasto se ponavlja jedno te isto.

Gledajte, jevreji znaju broj poginulih u drugom svjetskom ratu, znaju ko je odakle, koliko godina je imao, imena i prezimena, datume rodjenja poginulih i ubijenih, imaju krvne grupe, DNA analize, broj zlatnih zuba u glavi,…sve ljudi znaju.

Mozete misliti, amerikanci ni danas ne znaju i nemaju tacan spisak imena ko je poginuo 11. septembra, u svijetu mikrocipova, kamera, kompjutera, otisaka, satelita… Sve imaju, ali ne znaju ko je poginuo i koliko tacno je poginulih. Tako bar tvrde.

Ali holokaust.. hej.. u najvecem ratu u historiji covjecanstva, uz tako nazadne tehnologije i tako primitivno sirenje informacija, bez ikakvih centralnih baza i servera, jevreji znaju sve.

Uskoro cemo i mi, u Bosni, morati uciti imena poginulih jevreja u drugom svjetskom ratu, k’o Gorski vijenac sto smo ucili.

Cerani moraju nauciti kad im je munara srusena.

Cerani su dobri ljudi, ali moraju vise citati, a manje pricati.

 

 

 

 

5 thoughts on “Kolektivno pamcenje”

  1. Ovo vrijedi za sve nas koji smo iz Bosne, za nasu djecu i nasu unucad. Zapravo tek kad sam ovo procitala shvatila sam koliko malo znam o svemu onome sto se desilo, iako se godinama trudim da sto vise procitam, da sto vise saznam, ali nekako je uvijek malo, uvijek nesto ostane nedoreceno. Nije da mi slucajno zaboravimo, mi namjerno zaboravljamo, zabavimo se nebitnim stvarima. I tako iz dana u dan, iz godine u godinu. Pa onda mozemo vidjeti kako lutamo, kako ponovo odgajamo zmije u svojim njedrima, kako drugujemo sa dojucerasnjim agresorom, jedemo i pijemo s njima, a ’92 kao da se nije desila. Kazu, nije to bio nas rat, bili smo mali. Pa i oni su bili mali, ali od malih nogu ih uce ko je ko.

    Prijavi komentar

  2. benesta, ne znam sto se ponovo treba odobravati i jesi li prije komentarisala blog..

    nostalgicna, ono sto je najteze u ovoj situaciji je sto nema nikakvih naznaka da bi se stanje moglo popraviti…

    Prijavi komentar

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *