Cerska

U devet mjeseci ove godine je u Cersku investirano mozda vise nego ikad prije u tako kratkom periodu.

Projekti vrijedni preko 750.000,00  maraka za jedno povratnicko mjesto su prilicno velika sredstva, cime se polahko mijenja izgled Cerske.

Drukcija je situacija sad kad se vozis od Kaldrmice do Gobelja, a fali samo 1,5km asfalta.

Drukcije je kad ides kroz Hasanovice a iznad puta vidis dzamiju, abdesthanu, imamsku kucu, sadrvan, sa lijepo uredjenim haremom, drukciji su i Gobelji sa svojim novim mesdzidom, i sve to daje neki novi optimizam i nadu.

Osim projekata infrastrukture, uradjen je i dokumentarni film, cija je svrha pokazati kako u Cerskoj ima zivota, ima buducnosti, uz malo volje i zelje, sa optimizmom za izgradnju novog zivota i boljih uvjeta za sve stanovnike.

Film se sastoji od tri dijela, od ne tako davne proslosti, sa pogledom u sadasnjost, uz optimizam za budnucnost.

Film naravno nije perfektan, ali to je izazov mladjim generacijama da se potrude i poboljsaju nedostatke, jer treba dokumentovati sto vise stvari, kako ne bismo opet dosli u situaciju da nam historiju pisu Dragisa, Dragan, Jovan, Pero,…

U filmu se pojavljuju ljudi koji su tokom rata u Cerskoj izgubili jako puno (Kadira Nukić, koja je izgubila dvoje djece, muža i nogu,  prof. Hajrudin Mešić sa Maćeha, koji je izgubio četiri brata, magistar Husein Omerović iz Skugrića koji je izgubio tri brata i oca, Bego Selimović, brata i sestru, Lutvo Ahmetović, sina, Mušan Čelebić nogu, Murat Avdić, zlatni ljiljan, Ševko Gobeljić, Alija Hasanović, …) ali svi oni zrace optimizmom i nadom u bolje dane, u napredak Cerske, gdje ne mozes vidjeti nikakvu negativnost, ne mozes vidjeti da cekaju im nesto padne sa neba ili se uradi samo od sebe, da uradi neko drugi ili treci, u filmu nema mjesta kritici nekoga zasto nesto nije uradjeno ili ocekivanja da neki marsovci nesto urade, jednostavno su se ljudi aktivirali i provode sve projekte koje mogu, na terenu, u Cerskoj.

Naravno, postoji jos mnogo zasluznih Cerana koji nisu spomenuti u filmu, ali nikad ne treba stati na jednom filmu, jednoj knjizi, jednom projektu, uvijek treba raditi dalje, vise, kako bi sto vise dogadjaja i ljudi bilo zabiljezeno, jer nikad se ne moze napraviti knjiga ili film gdje ce biti sve obuhvaceno.

Meni su najtezi ljudi koji pricaju kako je nesto trebalo uraditi a nisu sami uzeli da to urade, cak ni pokusali. Oni su mi nekako najnizi na ljestvici vrijednosti, nekako ljigavi brate.

Bitno je biti sto dalje od negativnih ljudi, jer truju svaki pokusaj da se ide naprijed, tako da ako imate u prijateljima na FB ili u stvarnom zivotu takve ljude, drzite se sto dalje od njih, obrisite ih, jer ne donose nista dobro, bezvrijedni su.

Druzite se sa pozitivnim ljudima, kreativnim i vrijednim, pravite grupe, povezujte se, smisljajte projekte, radite na planovima, i sve ce se pokrenuti, prije nego sto izreknete bilo kakvu kritiku, razmislite o tome sta ste vi sami uradili, prije nego sto podrzite negativne komentare, razmislite sta su oni uradili, jedino tako mozemo naprijed.

Sto vise dokumenata, zapisivanja, snimaka, slika, prica, knjiga, filmova,…. to je ono sto stvara jezgro oko kojeg se ljudi okupljaju.

Svako treba pokusati napraviti album slika, napisati imena svoje rodbine do najdaljeg rodjaka za kojeg je cuo, to su projekti koje svako od nas moze uraditi, a to ima vecu vrijednost nego sto mislite u ovom trenutku. Pa slika koja je prikazana u filmu, a uslikana 1967. godine je danas jako jako vrijedna, zamislite sad dokumentarni film koji je snjimljen u 2015. kako ce ga gledati Cerani, ako Bog da, u 2045. godini….

Zamislite slike iz rata kako sad gledate na njih, ne dajte da propadnu, potrudite se sami, nemojte cekati na nekog, svako od nas moze zapisivati dogadjaje iz svog vremena, nemojmo biti lijeni, ne dopustimo da nas bezvrijedni ljudi obeshrabre, ne upadajte u zamku “kritike” jer kad nesto ne uradis sam a kritukujes druge, to moze biti samo zlonamjerno i nikako drukcije…

Svaki Cerak treba da ima dokumentarni film u kuci, svaki Cerak treba da ima knjigu Hajrudina Mešića “Vlasenica i njena okolina”, svaki Cerak treba da ima knjgu “Nikad ne zaboravi Cersku” Šemsudina Salihovica, svi Cerani trebaju imati knjigu “Herojska Cerska” Elmedina Selimovića, vjerujte, za deset ili dvadeset godina ce vam te knjige i DVD biti jako dragi, bez obzira sta sad mislite i sta vam je sve na umu da ne valja.

Gledajte pozitivno, radite proaktivno, razmisljajte konstruktivno, otresite se negativnosti, ona nije zdrava, stvara mrznju, jed, zavist, to jede covjeka iznutra i nikad necete biti zadovoljni.

Da je dokumentarni film pun pogodak, dokazano je i prodajom preko 100 DVD za nekoliko dana, te pregledima na youtube, gdje je za 12 sati film pregledan preko 1500 puta.

DVD se moze naruciti na FB preko Dzemata Cerska, ili preko ovog bloga, kao i u dzematima Bern, Neuchatel i Yverdon.

Za inostranstvo cijena je 30,00CHF/EUR/USD, a za BiH je 30,00KM

Prihod od prodaje ide u dzemat Cerska, sto je jedan od nacina da se taj dzemat pomogne, jer samo stabilan dzemat donosi sigurnost opstanka u Cerskoj.

 

 

 

 

2 thoughts on “Cerska”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *