Definisati granice Cerske je prilicno zahtjevan zadatak.

Izgleda da niko ne zna gdje tacno nastaje i gdje se zavrsava.

S kim god da pričam, ima drukciju predstavu o Cerskoj.

Tek početkom rata se otprilike definisalo jezgro Cerske, od Srba nazvane “Mala Turska”.

Srbi su, u Istocnoj Bosni, krenuli isprobanim metodama, sijuci strah i smrt, pobivsi u Zaklopaci sve sto se kretalo, spalivsi Pijuke i onda redom, sve do Neđeljista.

Na red je dosla Cerska.

Pričam bas sa Zahidom, Cerska je u to vrijeme vec imala straze. Kakve su to bile straze, govori podatak da je on na strazu isao sa 14 godina, zamislite, i puska je haman bila veca od njega. To je bila Cerska, i Srbi su se s pravom plasili.

Vraćam se pitanju, ko je poceo rat?

Srbi su koristili uobičajenu matricu, na skupšinama su išli sa zahtjevom za podjelu Općine na muslimanski i srpski  dio, te Miliće, kao zasebnu općinu, a zatim bi od “muslimanskog” dijela zahtjevali razoružavanje, a nakon toga bi uslijedio napad, klanje, pljačke i zauzimanje prostora.

Međutim, Cerska je bila prevelik zalogaj, svejedno što se nalazila u sred (prethodno očišćene) “srpske” teritorije.

Niti srpski MUP niti srpske paravojne jedinice nisu skupile hrabrosti ući u Cersku (kao što su to uradili sa ostalim naseljima i gradovima, tipa Zaklopače ili Pijuka ili Bijeljine, gdje su pomenutu matricu uspješno koristili, zbog naivnosti muslimanskog stanovništva).

Ali su zato po rubnim dijelovima Cerske djelovali iz daljine, granatama, a zatim upadali u naselja na ivici, palili i pljačkali.

28.04.1992. upadom u naselje Gobelje, označili su početak direktnog sukoba i buduće namjere za stanovništvo Cerske. Zapalili su kuću Ramiza Popića i Smajila Gobeljića, a zatim opljačkali naselje i pobjegli u pravcu srpskih sela.

Sve češći upadi na Grobić i Gobelje, te pucanje iz automatskog oružja iz pravca Metaljke, prisililo je Cerane na formiranje linije odbrane, umjesto do tadašnje straže koja je bila slabo naoružana i neorganizovana pratila aktivnosti Srba, bez neke mogućnosti aktivnog djelovanja.

U Cerskoj je donesena odluka da se formiraju privremene linije odbrane.

Srbi su bili potpuno iznenađeni ovim i to je na neki nacin spriječilo pokolj u Cerskoj, a Cerani su dobili dovoljno vremena da formiraju pravu liniju odbrane, od Metaljke prema Grobiću.