Nedavno “uletim” u raspravu sa Ceranima.
Znate, uvrnuto zvuci da je moj blog ima(o) gotovo 400.000 posjetilaca iz 97 drzava u svijetu, sa preko 1.000.000 pregleda u 2013. godini, gdje sam vodio razne rasprave na regionalnom nivou i uvijek je to bilo nekako lahko i na neki nacin smijesno, cisto igranje sa ljudima koji vole rasprave.
A rasprava sa Ceranima, tek sacicom njih, je bila najteza i najiscrpljujuca rasprava koju sam ikad u zivotu imao, i trajala je samo par dana. Mozda zato sto sam je vodio srcem, a ne pamecu, ne znam, ali cu je dobro zapamtiti.
Dok na kraju ovaj jedan nije prokomentarisao: Pa nama ni novosadski korpus Vojske Republike Srbije nije mogao nista, a da nam ti nesta solis pamet.
Kad skontam, covjek je upravu.
Evo recimo, zapovjednik 10. diverzantskog odreda Vojske RS, Milorad Pelemis, kojega za zlocine u Srebrenici na sudjenju u Haagu tereti predsjednik Srpske radikalne stranke Vojislav Seselj, koji je prosao sva najteza ratista i gdje je pravilo bilo kad niko ne moze i gdje niko ne moze zovu njih, za Cersku kaze da je to najtvrdji orah na koji je naisao na svim ratistima na kojima je bio.
Mozete misliti… tako malo mjesto, sa manje od 1500 stanovnika, napadano vise nego ijedno mjesto u BiH (ukoliko se gleda omjer broja stanovnika i broja ispaljenih projektila, kombinujuci sa velicinom prostora, Cerska je mozda pretrpila vise neprijateljske paljbe nego Vukovar), ostaje u sjecanju covjeka koji je bio strah i trepet, kao mjesto sa najhrabrijim borcima protiv kojih se borio i to javno prizna na njihovoj TV u prvom interview koji je dao nakon 10 godina od podizanja optuznice za ratne zlocine.
http://youtu.be/-whmXwL5IIc?t=43m58s
Jedini logican potez je da napravim ovaj blog, u cast Ceranskim Sehidima i borcima, da ostane zapisano i na ovaj nacin.